Crvena zvezda se u maju 1991. godine u Bariju popela na krov Evrope, a decembra iste godine došla je i do svetske krune u Tokiju. Da bi se stiglo do takvog uspeha bila je potrebna velika ambicija i vizija koja se ostvarila uz besprekornu organizaciju i jasnu podelu posla u klubu, Jedan od tvoraca Zvezdinog puta na vrh bio je tadašnji generalni sekretar kluba Vladimir Cvetković. Trideset godina od tog veličanstvenog uspeha podsetimo se njegovih uslova koji su neophodni kako bi jedan kolektiv postigao rezultat za pamćenje.
Proslavljeni košarkaš, jedan od najboljih u istoriji Crvene zvezde, dres kluba sa Malog Kalemegdana nosio je punih 13 godina, a bio je i standardni reprezentativac Jugoslavije. Paralelno sa igračkom karijerom stekao je i fakultetsko obrazovanje diplomiravši na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Nakon završetka košarkaške karijere, posvetio se privrednoj karijeri i bio je direktor turističkih preduzeća „Kvarner“ i „Ineks“, a potom i Sportskog centra „Tašmajdan“. U Crvenu zvezdu je došao 1983.godine na poziciju generalnog sekretara, sa iskustvom od preko 15 godina na rukovodećim pozicijama. Njegovim dolaskom u fudbalsku sekciju, naš klub je podigao organizaciju na viši nivo. Postavljeni su prioriteti i rezultatski ciljevi koji su formulisani u petogodišnjem planu krajem 1986. godine.
Cvetković je izdvojio pet uslova potrebnih da bi se stiglo do titule prvaka Evrope:
1 . VELIKI KLUB SA VELIKIM IMENOM, VELIKOM ORGANIZACIJOM SA TAČNO ODREĐENIM ZADACIMA, KO, ŠTA RADI U KLUBU U KOME SU APSOLUTNO SVI BITNI OD PORTIRA DO PREDSEDNIKA, OD SEKRETARICE DO KAPITENA
Svaki segment mora apsolutno da bude u zajedničkom cilju stvaranja velikog uspeha. Nijedan segment ne sme da nedostaje. Taj prvi uslov Crvena zvezda je ispunjavala. Imala je izuzetne ljude u svim segmentima, svakodnevno usredsređene na Zvezdin uspeh. Moglo bi satima da se priča o takozvanim bezimenim ljudima koji su neprocenjivo doprineli velikom uspehu. Nisu to samo fantastični navijači, već izuzetni ljudi koji su žrtvovali svoje vreme i novac da bi Zvezda bila veliki klub. Uostalom , kada se kaže Crvena zvezda ili Red Star, nema na čitavoj kugli zemaljskoj fudbalskog navijača, a da ne zna o kom klubu je reč.
2 . IZVANREDAN TIM
Svi ovi ljudi iz i oko Crvene zvezde, profesionalci, amateri, prijatelji, zaljubljenici u klub, doprineli su da se stvori generacija, jedna od retkih u evropskom fudbalu koja je osvojila Kup evropskih šampiona bez poraza.
3 . FINANSIJSKA STABILNOST
To je neophodan preduslov da klub funkcioniše. U to vreme Crvena zvezda je bila klub bez dugova, bez tužbi sa ispunjenim apsolutno svim obavezama, uvek i na vreme, i prema igračima, trenerima, radnoj zajednici, dobavljačima. U to vreme nije bilo igrača koji nije dobio stan od kluba, a svima iz kolektiva koji su bili bez krova nad glavom, rešen je stambeni problem.
4 . DOBRI ODNOSI SA EVROPSKIM FUDBALSKIM STRUKTURAMA
Potrebno je imati super relacije sa svim evropskim fudbalskim strukturama. Crvena zvezda je imala takav tretman i to se najbolje moglo videti na brojnim skupovima UEFA. Svi mi koji smo predstavljali Crvenu zvezdu bili smo uvaženi i cenjeni i kao klub i kao pojedinci.
5 . SREĆA!
Bez sreće, sportske, životne, ne vrede svi ovi uslovi. To je specifična vrsta sreće koja mora da se zasluži. Nije to sreća kao bingo ili loto. Evo jednog primera sreće: Dva čoveka koja su nadogradili fudbalski kvalitet Crvene zvezde bili su Belodedić i Prosinečki. A oni su sami došli na „Marakanu“. Pa šta je drugo nego sreća kada se jednog dana na vratima Crvene zvezde pojavi Belodedić i kaže: „Hoću da igram za Crvenu zvezdu!“ A, pre toga, osvojio je Kup šampiona i bio najbolji libero Evrope... Pa sve do finala u Bariju. Oni su tipičan primer zaslužene sreće.
TELEFON CEO- CRVENO-BEO