STADION: Marakana.
GLEDALACA: 22500.
SUDIJA: Jovanetić Boško, pomoćnici: Milovanović Milan i Kurčubić Nenad.
CRVENA ZVEZDA : Stamenković, Ninkov, Đorđević, Vilotić, Ignjatijević, Isah, Bogdanović, Kadu, Lazetić, Lekić i Perović.
VOJVODINA : Brkić, Medojević, Đurišić, Ađuru, Đurovski, Stjepanović, Tumbasević, Vulićević, Pleč, Tadić, Mrđa.
Na Marakni je večeras sve bilo kako treba, ustvari i više od toga. Trebala je u goste da dođe Vojvodina, da se odigra derbi meč kako bi stvari legle na svoje mesto. Proradili su napadači, proradio je Lekić, ostvarena je ubedljiva pobeda kojom je Zvezda još jednom pokazala da se sa pravom nalazi na vrhu tabale. A navijači? Malo je reći 12. igrač. Sjajna atmosfera, konstantna pesma- ambijent na Marakani u kojem je moguće samo pobediti.
Trener Dostanić na teren je izveo očekivanu jedanaestoricu, onu koja je iznela najveći deo ovoprolećnih zadataka. Tako su u ekipi posle meča pauze ponovo bili štoper Slavoljub Đorđević i bek Nikola Ignjatijević, dok se u vezu vratio Vladimir Bogdanović, koji je na prethodnom meču mesto u startnoj postavi ustupio Saviu, danas odsutnom zbog parnih kartona. Ujedno, naš šef struke se odlučio da uz Dejana Lekića isturen bude Slavko Perović, te je Aleksandar Jevtić opet šansu čekao sa klupe.
Već na osnovu nekoliko uvodnih minuta moglo se zaključiti da će ovo biti pravi prvenstveni meč, pravi derbi. Vojvodina nije poput mnogih ekipa došla na Marakanu da se brani, što je i te kako odgovaralo Zvezdinim fudbalerima jer su konačno dobili pravu priliku za nadigravanje. I baš zato najzad nismo dugo čekali da beogradski crveno-beli na vreme načnu protivnika. Nezadrživ za odbranu gostiju bio je kapiten Lazetić, koji je zajedno sa Bogdanovićem kreirao akciju za efikasan gol Lekića u 14. minutu. Ovaj pogodak ulio je veliko samopouzdanje našem napadaču i njegovim saigračima, koji su neprestano kidisali na gol rivala. Imale su i „lale" svoje šanse, uglavnom preko Tadića, Mrđe i Đurovskog, međutim, baš uvek na mestu je bio Zvezdin golman Stamenković. Leteo je naš kapiten po terenu, bilo ga je svuda i opet jedan njegov prodor bio je koban za protivnika (33. minut) i opet efikasan je bio Lekić.
U nastavku tempo je nešto opao, bar jeste onaj na terenu, dok je na tribinama sve pucalo od pesme, aplauza, koreografije kakva se jedino može videti na Marakani. Nije našem timu bilo dovoljno 2:0, želelo se više. Mogao je Lekić u 60. minutu posle asistencije Lazetića do het-trika, ali naš napadač je nije zahvatio loptu dovoljno dobro da bi je sproveo u mrežu. Nije odustao trener Dostanić od ofanzive, uveo je Trifunovića umesto Kadua i baš kao protiv Smedereva kada je ubacio Lazovića (on je danas zamenio sjajnog Lazetića), to je bio pravi potez. Suvišno je i reći da je i ovoga puta za sve „kriv" bio kapiten, te Trifunoviću nije bilo teško da zatrese mrežu i postigne prvenac u crveno-belom dresu. Pokušao je trener Vojvodine Đuričić da uvođenjem Merebašvilija učnini nešto više, ali igrač kojeg su naši fudbaleri dobro upamtili u Tbilsiju večeras je bio nevidljiv.
Prikaži još