Prošlo je tačno 52 godine otkako je, posle odigrane revanš utakmice četvrtfinala Kupa evropskih šampiona, u avionskoj nesreći u Minhenu nastradao skoro ceo tim Mančester Junajteda.
I pre i posle ovog tragičnog događaja dešavale su se brojne tragedije koje su javnost ostavljale bez daha, ali retko kad je planeta gotovo stala, prvo u šoku, a potom da oda poštu nastradalima, kao tog kobnog 6. februara 1958. godine kad se prilikom poletanja sa aerodroma u Minhenu avion „Elizabetan" britanske kompanije „BEA" srušio i u smrt odveo 23 putnika. Među njima i sedmoricu fudbalera Mančester Junajteda: kapitena Rodžera Berna, Tomija Tejlora, Džefa Benta, Edija Kolmena, Marka Džonsa, Dejvida Pega i Bilija Velana. Posle dve nedelje, od zadobijenih povreda, preminuo je i mladi Dankan Edvards, jedan od najnadarenijih igrača u istoriji „Gordog Albiona", duša i pokretačka tima koji je u legendi upamćen kao „Bezbijeve bebe".
Suze su 6. februara 1958. godine tekle i u Beogradu. Samo dan ranije Mitić, Beara. Popović, Šekularac, Kostić, Tasić... vodili su žestoke duele sa Čarltonom, Vajoletom, Edvardsom... Na tribinama igla nije mogla da padne! O ovoj utakmici, prepunoj uzbuđenjima, driblinzima, lepim potezima, pa i greškama, a što je najvažnije golovima, priča se i dan-danas.
A, Minhenskoj tragediji je prethodilo divno beogradsko veče...
Igrači dva tima, koji su na terenu vodili bespoštednu borbu, posle utakmice započeli su divno druženje u hotelu „Mažestik", a onda i u Skadarliji. To druženje je preraslo u pravo prijateljstvo. Za večerom u „Mažestiku" golman Mančestera Hari Greg uzeo je restoranski meni, krenuo od stola do stola i zamolio sve igrače da se potpišu. Ta karta se i danas nalazi u Muzeju Fudbalskog kluba Crvena zvezda.
Doktor Aca Obradović je s velikim žarom pričao Englezima kako će izgledati budući, novi Zvezdin stadion, pa je iskoristio priliku da pozove Mančester Junajted da odigra utakmicu na otvaranju tog novog, veličanstvenog objekta. Sekretar kluba sa „Old Traforda" Krikner je obećao da će Junajted uveličati taj dan, a Mat Bezbi je i sam oduševljen prijemom i srdačnošću domaćina rekao predsedniku Crvene zvezde Blagojeviću da je za Mančester Junajted put u Beograd bio pun iznenađenja.
Nažalost, iznenađenja i to najgore vrste tek će uslediti.
Taj 6. februar bio je izuzetno hladan. Avion u Minhenu dva puta nije uspeo da se podigne sa piste. Igrači su već poslali telegrame kućama sa porukom da će kasniti jedan dan jer se aerodrom zatvara.
Tada je pilot odlučio da pokuša još jednom.
Letilica se nije odlepila od piste, sve dok nije udario u kuću smeštenu na njenom kraju. Eksplozija je bila strašna.
U Beogradu je u to vreme isto bilo napeto. Kontrolor leta na zemunskom aerodromu, sa kojeg je avion krenuo u Minhen, dao je službeno obaveštenje: - Specijalni avion kompanije BEA „Elizabetan" poleteo je sa zemunskog aerodroma u 11.15 časova. Poletanje je bilo ispravno. Avion je leteo sasvim normalno nad vazdušnim prostorom beogradske oblasti...
Na specijalni telegram iz Jugoslavije iz nemačke kontrole letenja stigao je kratak odgovor: - Avion „Elizabetan" sleteo je na minhenski aerodrom u 14.17 časova. Avion nije poleteo...
Kad je strašna vest počela da se širi Beogradom, brzo je stigla i do igrača Crvene zvezde. Po rečima Vladice Popovića, našeg dugogodišnjeg prvotimca, a kasnije slavnog trenera, u našem klubu u prvom trenutku niko nije mogao da poveruje da se ta nesreća zaista dogodila. Svi su se s tugom prisećali trenutaka od prošle večeri kad su sa engleskim mladićima sedeli, pa i zapevali tokom večere.
Povodom ove tragedije predsednik Jugoslavije Josip Broz Tito uputio je predsedniku britanske vlade Haroldu Makmilanu telegram sledeće sadržine: „Duboko sam potresen vešću o avionskoj nesreći koja je teško pogodila britanski sport i engleski narod. Dozvolite da Vam izrazim svoje duboko saučešće".
A, rano ujutro 7. februara, po svedočenju izveštača „Politike" iz Pariza Leona Daviča, u redakciju „L'Ekipa" koji je bio organizator Kupa šampiona stigao je predlog Crvene zvezde da se ekipa Mančester Junajteda proglasi za počasnog pobednika ovog takmičenja. Istog popodneva, kako je javio „Rojters", takav predlog izneo je i predsednik madridskog Reala Santjago Bernabeu.
Recimo još i ovo: prvu utakmicu posle Minhenske tragedije Mančester Junajted odigrao je 19. februara, kad je u osmini finala engleskog Kupa savladao ekipu Šefilda sa 3:0. Na toj utakmici igrala su dvojica preživelih iz avionske nesreće - golman Greg i desni bek Folks. Sa drastično podmlađenim timom Mat Bezbi se u polufinalu Kupa šampiona suprostavio Milanu i - nije uspeo da se probije u finale. Na „srebrnu amforu" moraće da sačeka punu deceniju. Kad je te 1968. godine sa Džordžom Bestom savladao u finalu lisabonsku Benfiku, Bezbi je na drugom kraju terena očima potražio Bobija Čarltona. Nemo je, kroz špalir igrača, prišao svom igraču i stisnuo mu ruku. „Ovo je za Minhen", prošaputala su dva fudbalska sera.
I ove godine, kao i proteklih pedeset i jednu, navijači Crvene zvezde i Mančester Junajteda nemo će se pomoliti, ponegde i upaliti sceću za pokoj duše nastradalima.
A, dva evropska i svetska fudbalska giganta ostali su - prijatelji zauvek.
Na dan obeležavanja ove velike tragedije darujemo Vam film „Dan sećanja" koji je nastao u koprodukciji Marketinga SD Crvena zvezda i Agencije Sportnetvork.