Vladimir Petrović je rođen 1. jula 1955. godine u Beogradu. Poznat je po nadimku Pižon. Jedan od najboljih jugoslovenskih fudbalera u istoriji i Zvezdina četvrta zvezda. Odrastao je u centru Beograda, u zgradi Politike, gde je počeo da se „igra sa loptom". Bio je genijalni organizator igre, vrhunski tehničar, koga je karakterisao i gotovo neodbranjiv šut.
Posle blistave igračke karijere, Vladimir Petrović Pižon se posvetio trenerskom pozivu. Počeo je u Crvenoj zvezdi, prvo kao pomoćnik, a u dva navrata je bio šef stručnog štaba. Bio je trener Bora, grčkog Atromitosa, a titule državnog prvaka je osvajao u Belorusiji (Slavija, Mozir) i Kini (Dalijen). Bio je selektor Kine, s kojom je takmičenje u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo završio već u prvom krugu azijske zone. Ni kao selektor Srbije (2010-2011), nije uspeo da prebrodi kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini 2012. Ostvario je veliki uspeh kao selektor mlade reprezentacije Srbije i Crne Gore, koja je bila vicešampion Evrope 2004. godine u Nemačkoj, kada smo u finalu izgubili od Italije sa 3:0.
U Crvenu zvezdu je došao kao dečak, 1969, a prvotimac crveno-belih je postao tri godine kasnije. Bio je kapiten Zvezde, za koju je odigrao 493 meča i dao 117 golova. Učestvovao je u osvajanju četiri šampionske titule i jednog Kupa Jugoslavije. Kao i Jovan Aćimović, odigrao je 20 utakmica u Kupu šampiona. Engleski Arsenal je u ono vreme za njega nudio fantastičnih 700.000 funti, ali nije mogao da ode zbog tadašnjih propisa, jer je imao manje od 28 godina. Ipak, uprkos svemu, kasnije je igrao za Arsenal, potom za Antverpen, Brest, Standard iz Liježa, da bi izuzetnu igračku karijeru završio u francuskom Nansiju. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 34 utakmice i postigao pet golova. Na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj (1974), s nepunih 19 godina, bio je najmlađi jugoslovenski reprezentativac, a na Mundijalu u Španiji je odigrao sve tri utakmice u grupnoj fazi i bio strelac protiv Hondurasa.
Trofeji: jedan kup (1996)