Branko Stanković je rođen 31. oktobra 1921. godine u Sarajevu (Kraljevina SHS). Bio je jedan od najistaknutijih fudbalera i trenera u bivšoj Jugoslaviji. Veliki gospodin, koji je od navijača dobio nadimak - Ambasador.
Branko Stanković, popularni Stane, završio je Višu trenersku školu i postigao izuzetne rezultate kao trener. Crvenu zvezdu je vodio u dva navrata, a pored domaćih trofeja, ostaće zabeležen i velikih uspeh u Evropi - finale Kupa Uefa (1979). Trofej je osvojila nemačka Borusija iz Menhengladbaha, koja je posle nerešenog rezultata u Beogradu (1:1), u revanšu ostvarila minimalnu pobedu golom Danca Alana Simonsena. Pored dve titule i jednog kupa sa Crvenom zvezdom, Branko Stanković je kao trener bio prvak Jugoslavije i sa Vojvodinom (1966), a prethodno je bio trener sarajevskog Željezničara i Olimpije iz Ljubljane. U izuzetnoj trenerskoj karijeri, imao je velike uspehe i u inostranstvu: titule prvaka je osvajao i sa grčkim AEK-om (1971), turskim Fenerbahčeom (1983) i Bešiktašom (1986), a bio je i trener Porta, solunskih klubova Aris i PAOK. Kao trener reprezentacije Jugoslavije je bio vicešampion Evrope, na šampionatu u Italiji 1960.
Bogatu i izuzetno dugotrajnu igračku karijeru je počeo u Slaviji iz Sarajeva, nastavio u predratnom BSK-u iz Beograda, da bio slavu stekao u Crvenoj zvezdi (1945-1958), s kojom je kao igrač četiri puta bio prvak Jugoslavije i tri puta pobednik kupa. Bio je akter prvog meča Crvene zvezde u njenoj istoriji, na dan osnivanja - 4. marta 1945. Za Zvezdu je odigrao ukupno 495 utakmica i dao 36 golova. Bio je i dugogodišnji standardni reprezentativac Jugoslavije, a u dresu „plavih" je kao „moderni bek" odigrao 61. utakmicu i dao tri gola. Sa reprezentacijom Jugoslavije je osvojio srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu (1948) i Helsinkiju (1952), a bio je učesnik svetskih šampionata u Brazilu (1950) i Švajcarskoj (1954).
Branko Stanković je preminuo 20. februara 2002. godine u Beogradu.
Trofeji: dva prvenstva (1980, 1981) i jedan kup (1982)