Rođen je 17. septembra 1913. godine u Beogradu (Kraljevina Srbija). Prvi trener Crvene zvezde i jedno od najslavnijih imena beogradskog BSK-a. Ovaj istaknuti fudbalski stručnjak je dve sezone proveo u Crvenoj zvezdi, zatim Zvezdin „tehniko", a potom je vodio grčke klubove Panatinaikos, Aris i švajcarski Grashopers. Bio je igrač legendarne navale BSK-ove tzv. "Plave mašine": Tirnanić, Vujadinović, Marjanović, Božović, Glišović, svakako jedne od najboljih u istoriji jugoslovenskog fudbala pre Drugog svetskog rata. Sa BSK-om je osvojio svih pet titula državnog prvaka (1931, 1933, 1935, 1936, 1939), a najbolji ligaški strelac je bio u sezoni 1939/40 sa 10 datih golova na deset utakmica. U osam sezona, postigao je ukupno 44 gola. Dve utakmice, posle Drugog svetskog rata, odigrao je i za francuski Stad Frans. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 21 utakmicu i dao devet golova, tri za B reprezentaciju, a 13 za gradsku selekciju Beograda.
Bio je istaknuti fudbalski stručnjak i teoretičar. U SAD je objavio knjigu: Studija modernog fudbala. Umro je 10. marta 1988. godine u Parizu.
Trofeji: titula šampiona (1946) i Kup (1948).