<p>Član talentovane generacije ‘84 i prvi iz te grupe igrača koji je ušao u prvi tim. Debitovao za Crvenu zvezdu sa 17 godina, 17. novembra 2001. godine, u pobedi Zvezde nad Zemunom (2:0). Brzo je stekao reputaciju predvodnika novog talasa mladih igrača iz Zvezdine Omladinske škole, a značajniju pažnju javnosti privukao je u aprilu 2002. godine na gostovanju Partizanu, kada je u velikom stilu, predriblavši nekoliko igrača, postigao gol na debiju u “večitom derbiju” (3:0 za Crvenu zvezdu). <p>Igra na poziciji centralnog veznog. Sin je Đorđa Milovanovića, popularnog “Đoke Bombe”, člana Zvezdine generacije sa kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog veka, što srpski mediji nisu propustili da istaknu kada je u prvom kolu Kupa UEFA, u Veroni, “bombom” sa oko 30 metara obezbedio pobedu našeg kluba od 2:0 nad domaćim Kjevom. Ipak, utisak je da nikada nije uspeo da pokaže sav potencijal, kod pojedinih trenera (Petrović, Dostanić) nije dobio veću šansu, kod drugih je bio u prvom planu (Zenga), da bi posle odlaska Nenada Kovačevića bio određen za kapitena Crvene zvezde. Sa Crvenom zvezdom osvojio je 6 trofeja (tri “duple krune”). <p>Za A reprezentaciju nije odigrao nijednu zvaničnu utakmicu, ali je ostavio dubok trag u mladoj reprezentaciji, sa kojom je učestvovao na tri Evropska prvenstva 2004, 2005 i 2007. godine, sa kojih ima dve srebrne medalje, kao i na Olimpijskim igrama u Atini, 2004. godine. Posebno dobar utisak ostavio je na EP u Holandiji, 2007. godine, kada je noseći kapitensku traku, na putu do finala, u meču 1. kola postigao pobedonosni gol protiv Italije.