Debi blog poznatih navijača piše – Vuk Rosandić, bivši pevač grupe ”Ruž”, a sada direktor marketinga modne agencije "Select". Tema je – Kruševac.
Našli smo se ispred Marakane u 16h. Zeka (Milioner) , Ivan Ivanović (Keš taksi), Sale (Pres, alias Sir Oliver ili Veliki brat), Milutin (administrator našeg sajta) i moja malenkost. Zaputili smo se u Kruševac na gostovanje naše ljubavi i čežnje – Crvene zvezde.
U kolima, od starta kakofonija zvukova i asihronih priča svih vrsta.
Ivan je vozio sjajno (ovo hteo ne hteo moram da napišem) i kostantno je ponavljao kako u kafani kod “Gedže” pre utakmice moramo da probamo najbolji kajmak sa vrelim lepinjama i ćevapima i totalno nas uveo u neurozno stanje iščekivanja stolnjaka i konobara.
Kod “Gedže” prizor kao vojske na manevrima za vreme marende. Kompletna “Ultra Bojs” ekipa u bašti, a unutra svadba! (nikad nisam video mirniju svadbu). Ne da nema mesta nego ne moze ni igla da padne. Pozdravljamo se sa svima i pored napora da se nekako uglavimo, kapiramo da moramo do grada u cilju da se nešto pojede…I popije.
U gradu ludnica, Delije na sve strane, a mi nalazimo kafanu koja ni sama ne zna kako se zove i u kojoj je brat bratu bilo oko 300-400 navijača u fenomenalnom raspoloženju. Tu smo prvo dobili po dve krigle “Jelena”, koje smo na prazan stomak stukli momentalno, a onda je neko pokrenuo pesmu koju smo svi zapevali kao u transu... ”ajde Zvezdo sad daj gool..”…ćevapa se i ne sećam... jeli smo ih kao u magnovenju, izuzev Milutina koji, zamislite – ne pije!
Do stadiona stižemo za nekih 15 minuta i posle parkiranja nastaje pomama sa zahtevima za slikanje raznih ljudi i dece. Sa Ivanom i Saletom najviše (doduše mahom tinejdžerke i predškolski uzrast), dok Zeka i ja udovoljavamo željama mahom tridesetogodišnjakinja.
Kroz gužvu se polako probijamo ka našoj tribini i u međuvremenu srećemo poznatog ”huligana” – Viktora Savića (glumac), koji izjavljuje da neće sa nama u ložu u već ide “sa svojima” na sever. Viktore ovim putem: Svaka ti čast i svaka ti se dala.
Pred ulazom na zapadnu tribinu ”panika”, jer ne možemo odmah da nađemo ljude iz Kluba sa ulaznicama, ali uskoro se i to rešava i smeštamo se. Tu prisustvujem neobičnom skandiranju Zeke i Ivana našem treneru golmana: ”Makso javi se”, pri čemu je Maksa zblanuto gledao ka zapadnoj tribini ne bi li otkrio odakle dolazi neartikulisano urlanje. U međuvremenu počinje utakmica na terenu koji je malo bolje osvetljen od prilaza mojoj zgradi…
I pored toga sto su Delije još jedanput napravile spektakl za pamćenje. A da nekih petnaeast minuta pre kraja utakmice “korektni” ljubitelji fudbala iz Kruševca su počeli da skandiraju “Cigani, cigani...”, na šta smo nas petorica odgovorili “Mi smo cigani, najjači smo najjači”! I to je trajalo, dok se iz gomile iza nas nije čuo glas “ Da i poznati mogu da dobiju batine”.
Završetak meča donosi nam svima spontani gorak osećaj u ustima, ali vrlo brzo zaboravljamo na probleme i krećemo.
Našavši auto zatičemo krajnje zanimljiv prizor: pripadnika narodne milicije koga smo ostavili pored vozila, zatičemo posle tri sata na identičnoj poziciji (!?) sa širokim osmehom i tvrdnjom kako nam je čuvao kola tokom utakmice i kako bi zauzvrat on i njegova porodica ”želeli da se slikaju sa Gosn’ Zeljkovićem”.
Do Beograda nam se raspoloženje drastično popravilo – Sale i ja smo u raspravi ko je bolji u kom sportu , potrošili minimum sat vremena, Zeka je na Aj-podu pustao demo snimke svog haj-skul benda...
Sve u svemu bilo nam je mnooooogo dobro i jedva čekamo Smederevo, a u međuvremenu “Metalac” na našoj Marakani.
U pravu su oni koji tvrde da je “Zvezda” više od igre i da čak ima metafizičku komponentu i zato do kraja sezone idemo svi zajedno do nove Titule!